Odete u prodavnicu koja se zove e-ducan.
Nalazi se negde u starom delu Beograda.
Dobar dan - dobar dan.
Ja bi da kupujem na Internetu ali niti imam kompjuter, niti karticu niti znam kako se to radi. I da imam kompjurter - nemam karticu. A i da imam kompjuter i izlaz na internet i karticu i da znam kako se to radi nece sve globalne prodavnice da salju u Srbiju, mnogo smo krali. Jel' mozete vi d ami pomognete.
Pa kako da ne, gde ste nam do sada bili. Samo vi sedite ovde ispred monitora i polako. Ako ne mozete da se snadjete, im ako ce d apomogne. Ovo vam je mis, ovo je link, ovde su proizvodi i cene, ovde korpa u koju ubacujete, samo navalite.
Evo zavrsio sam ko ce to da plati? Pa mi cemo naravno ali morate i vi da nam pomognete, eno kasa evo racun pa izvol'te.
A ha. A hoce li da mi stigne. 'oce kako nece, salju oni na vasu adresu. Imamo mi varijante, garantujemo da su nasi kupci fini i kulturni ljudi koji bi da kupuju na internetu ali nemaju kompjuter, ni karticu a bas bi voleli sve te lepe stvari ... pa smo otvorili radnju.
Pricao mi je otac da, kad se pojavila televizija u Srbiji, su se prvi televizori stavljali u izloge radnji pa je narod dolazio da gleda kroz izlog. Tako nekako. Posle su se televizori pojavili po kafanama i mesnim zajednicama i tako...
Miloje
eto