Bas sam se iznenadio kad sam video ovu temu, jer sam i sam sebi postavljao isto ovo pitanje... :) Prosto nisam mogao da verujem da aparat od pre 10 godina (Canon PowerShot A75) pravi bolje fotografije od aparata koji je relativno nov (pomenuti Canon IXUS 220HS), tj. od starog aparata sam barem znao sta mogu da ocekujem, a novi se ponasao prilicno haoticno - od potpuno fenomenalnih fotografija, do katastrofalnih promasaja (vec pomenutih - zamucenje, isprane boje, izoblicene glave).
Kada sam pocetkom prosle godine kupovao IXUS 220HS osnovna ideja je bila naci nesto kvalitetniji kompakt aparat koji nije teskoca za nosenje u svakodnevnim prilikama i koji se kako-tako moze nositi sa uslovima slabijeg osvetljenja i u automatskom rezimu rada (koji bih preferirao). Inace volim fotografiju i manuelna podesavanja svega i svacega, ali sam ovoga puta zeleo aparat kojim jednostavno skljocas bez mnogo razmisljanja, ne racunajuci na savrsenu fotografiju, ali zeleci da uhvatim bitne trenutke.
Elem, par zakljucaka do kojih sam vremenom dosao, sto sopstvenim testovima, sto kopanjem po internetu. Napominjem da je ovo moj subjektivni osecaj, mozda neko misli drugacije, a mozda se i nadju odstupanja od primerka do primerka aparata. Takodje, obzirom da nisam profesionalac, ukoliko neko primeti neku gresku neka me slobodno ispravi.
1)
Zamucenje na slikama
U uslovima dobrog osvetljenja, slike su fenomenalne, tacka (uglavnom napolju preko dana, ili u bas, bas dobro osvetljenim prostorijama). Cim postoji i mali "nedostatak" svetla (mozda neprimetno za nas, ali itekako bitno za aparat), rezultati mogu biti vrlo saroliki. Po meni, aparat se jako dobro snalazi i u uslovima slabijeg i vrlo slabog osvetljenja - ali samo u manuelnom rezimu rada, kada korisnik stekne osecaj sta i kako podesiti. Automatski, ume da pravi takve brljotine da je to strasno - uglavnom se preceni, odluci da napravi fotografiju
bez blica u trenutku kada zelimo da uslikamo neku vrlo dinamicnu scenu, i tada je slika samo za brisanje (ukoliko niste izrazito umetnicka dusa koja ce u sarenolikosti zamucenja prepoznati neku dublju emociju :) .
Zamucena muska glava, zenska ruka
Pouka - ako imate mogucnost da eksperimentisete (tj. slikanje ponavljate), automatski rezim rada Vas moze i vrlo prijatno iznenaditi (uz brljotine koje cete se potruditi da sto pre zaboravite). Ako morate da ubadate slike iz prve, bezite od njega k'o djavo od krsta, namestite aparat na manuelni mod (P) i po potrebi forsirajte blic (On), a nije lose izabrati i neku odredjenu "scenu" (npr. "Kids&Pets", za dinamicne kadrove).
Slikanje bez blica u uslovima slabijeg osvetljenja moze dati vrlo lepe rezultate (obicno zbog ambijentalnog svetla koje je tada lepo zabelezeno na fotografiji), ali ono moze biti opcija kada je scena staticna (ili barem njen vazniji deo) a aparat miran (i najmanje mrdanje ruke prilikom skljocanja/disanja moze zamutiti citavu fotografiju).
2)
Isprane boje
Opet, u uslovima dobrog, tj. ovoga puta vaznije - ujednacenog osvetljenja, meni su boje fenomenalne. Ali ako kadar obiluje izrazito svetlim (npr. od sunca bljestavim) i izrazito tamnim (senke) delovima, automatski rezim ponovo predstavlja pravu nepoznanicu - slike mogu biti izvrsne, ali i itekako lose - ispranih boja, ili "pregorele" (kada su svetli delovi slike previse osvetljeni pa se detalji gube, ili lice izgleda neprirodno ruzicasto).
Ovoga puta u celu jednacinu ulazi jos jedan vrlo bitan faktor - i-Contrast. Tehnologija koja inace sluzi da "ispegla" los odnos svetlih i tamnih delova fotografije, i koja je u automatskom rezimu automatski i ukljucena, moze prilicno da omasi. Obicni aparati, da ih tako nazovemo, u ovim inace vrlo zahtevnim uslovima jakog kontrasta delova kadra (svetlo/tamno), trudeci se da jedan deo slike bude "prirodan", obicno neke druge delove slike previse zatamne ili posvetle. i-Contrast ovde uskace i pokusava da ceo kadar ujednaci tako da sve bude sto je moguce prirodnije, bez izrazito tamnih/svetlih delova. Kad pogodi, rezultat je i vise nego odlican, ali kad omasi, slika moze izgledati vrlo neprirodno, ispranih boja i sa detaljima koji ponegde izlgedaju "mrljavo", tj. kao da je slika radjena vodenim bojama.
Isprane boje (levo), efekat vodenih boja? (desno)
Dobra fotografija (levo), sprzena lica (desno)
Pouka - slicna kao i kod prethodnog problema, ako nemate mogucnost da slikanje ponavljate dok ne dobijete zeljeni rezultat, izaberite manuelni rezim rada (P), a preko menija (dugme "Menu") iskljucite opciju "i-Contrast". Jos jedna zanimljiva mogucnost je ostaviti i-Contrast ali forsirati blic (On), sto je opet moguce samo u manuelnom rezimu rada (P).
Interesantno je pomenuti da se i-Contrast moze i naknadno primeniti na vec snimljenu fotografiju u samom aparatu, cime imate mnogo vecu kontrolu nad konacnim izgledom slike, ali rezultati ipak nisu bas isti kao prilikom slikanja sa ovom opcijom (mada je i to bolje nego rizikovati upropascenu fotografiju).
3)
Izoblicenje (izduzene glave, krivi stubovi -
barrel distortion)
Za razliku od prethodna dva problema, gde je glavni uzrok nedostatak svetla ili preveliki kontrast svetlo/tama i nemogucnost aparata da se automatski prilagodi, "odgovornost" ovde snosi iskljucivo optika samog aparata (i mozda malim delom softver proizvodjaca), tj. njene prednosti i mane sa kojima korisnik mora biti upoznat kako bi znao sta i kad treba koristiti da bi ispunio svoja ocekivanja. Kljucni pojam ovde je "žižna daljina" (focal length), tj. udaljenost sociva od senzora koji belezi sliku.
Dok je neka uobicajena minimalna zizna daljina 28mm (najmanji zoom, tj. najsiri kadar), IXUS 220HS ima minimalnu ziznu daljinu od 24mm i spada u aparate sa takozvanim "wide" socivima (wide = siroko). Za obicnog korisnika to znaci da ovaj IXUS moze da obuhvati siri kadar od aparata koji ima vecu minimalnu ziznu daljinu, slikano sa istog mesta. Prostim recima, ukoliko zelite da slikate 10 ljudi koji stoje jedno pored drugog, ako aparatom zizne daljine 28mm mozete slikom da obuhvatite njih 8, onda sa istog mesta, bez pomeranja unazad, ovim IXUS-om mozete da obuhvatite svih 10 (brojke su izmisljene samo da bi docarale poentu).
Kod slikanja pejzaza, siri kadar (manja zizna daljina) predstavlja prilican plus. Medjutim, kod slikanja ljudi ili objekata koji su vidljivo pravi, na fotografijama se moze uociti iskrivljenje/izoblicenje, narocito kako se ide od centra fotografije ka spolja (najvece izoblicenje je u uglovima fotografije). Izoblicenje koje vidimo na fotografiji je cak imnogo manje nego sto je to realno aparat zabelezio, jer se softver aparata trudi da ocekivano izoblicenje ispravi i fotografiju nacini "normalnom", ali taj postupak nije savrsen pa manja ili veca iskrivljenja ipak ostaju zabelezena na snimku.
Izoblicenje ljudi (levi i desni kraj slike) na 24mm (tj. nema zoom-a)
Pouka - Kad slikate grupne portrete, ne koristite minimalni zoom, vec prvi ili drugi stepen, tj. kadar malko zumirajte pre slikanja. Istina, onda ce manje ljudi moci da stane na sliku po sirini (recimo kao kod aparata sa 28mm), ali bitno je da nema izoblicenja (razvucenih glava :), a 24mm ionako nije predvidjeno za ovakav tip fotografije - barem ne jos, ili ne bez nekog predznanja o socivima i mogucnostima istih. Druga solucija je da se jednostavno malo udaljite, kako bi poslednji ljudi na slici (levo i desno) bili sto dalje od ivica kadra, cime ce i izoblicenje biti manje primetno (ili neprimetno).
(Moj)
Zakljucak
Nije ono sto sam ocekivao (u smislu automatskog rezima, skljocas i ne mislis), ali kada sam upoznao njegove sposobnosti i prihvatio njegova ogranicenja, fotografije su i vise nego dobre, a ja prilicno zadovoljan.
Za one koji ipak preferiraju sto manje razmisljanja, umesto "Auto" rezima koristiti manuelni rezim (tj. Program, "P"), a u uslovima slabijeg osvetljenja (ili zatvorenog prostora) blic forsirati (opcija "On" umesto "Auto"), opciju i-Contrast iskljuciti ("Menu"). Zanimljivi rezultati se mogu postici i "Slow Synchro" opcijom blica, ali je tu potrebno malo vezbe.
"Slow Synchro" podesavanje blica na delu (ostar i dobro osvetljen glavni objekat, ambijentalno osvetljenje pozadine)
Ono sto ja vidim kao problem jeste kada neko drugi koristi aparat, npr. da bi slikao mene i drustvo. Ako zaboravim (ili nema vremena) da proverim ono sto aparat vidi u kadru, ili ostane namesten na "Auto" rezim rada u uslovima slabijeg osvetljenja, trenutak kada pogledate kako ste ispali na slici moze biti prilicno razocaravajuci (vidi goreopisane stavke pod 1, 2 i 3)...
Sve u svemu, aparat veoma dobrih mogucnosti (ne retko i izvanrednih, cak i u uslovima slabog osvetljenja), ali definitivno nije za svakog. Automatski rezim rada je vrlo cudljiv, po suncanom danu fenomenalan, u vecini drugih situacija (pogotovo u zatvorenom prostoru) ume da bude prilicno neupotrebljiv. Sa druge strane, uz odredjeno predznanje i iskustvo (i malo strpljenja), a u manuelnom rezimu rada (Program, P) slike mogu biti zaista odlicne.
* * * * *
Izivnjavam se na podugackom postu, ali verujem da moze biti od koristi, moguce i za neke druge modele aparata sa kojima korisnici imaju slicne nedoumice, barem da shvate sta se desava i kako da izvuku najbolje iz svog aparata. Ukoliko imaju volje, naravno, u suprotnom - zna se, kupiti neki drugi aparat, sa drugacijim karakteristikama, i po mogucnosti se ovoga puta sa njima upoznati
pre kupovine samog uredjaja :)
[Ovu poruku je menjao ((BugA)) dana 28.09.2013. u 21:30 GMT+1]