Citat:
mmilan: Mozda bi bilo zanimljivo da se pomene i to da jos nije eksperimentalno dokazano da je mirovanja masa fotona nula, u sta se bas i ne sumlja mnogo.
Ipak sve treba eksperimentalno proveriti, ono sto se sada sigurno zna je da je masa mirovanja fotona manja od 7*10^-19 eV (tj. od 10^(-51) grama).
Hajde da probam da vam objasnim neke stvari....
Prvo, ne moze se definisati nikakva masa mirovanja fotona, zato sto foton ne samo da ne moze da miruje, vec NE MOZE cak ni da se krece nijednom drugom brzinom osim c - U VAKUUMU.
Foton u vakuumu se uvek krece brzinom c. U vazduhu i drugim sredinama se definise neka "brzina svetlosti", ali to je nesto sasvim drugo. Evo kako to izgleda:
Jedan foton koji dolazi sa Sunca u atmosferu udara u neki atom vazduha, neka to bude atom azota, na primer. I cim udari u taj atom, on tu NESTANE, ne moze mu se promeniti brzina, energija itd. E, sad, usled apsorpcije tog fotona, atom azota prelazi u vise energetsko stanje, pobudjeno, energija mu se poveca za hv tog fotona. To prelazno stanje traje jako kratko, i atom azota otpusta kvant svetlosti neke druge frekvencije, u skoro istom pravcu iz kojeg je dosao ulazni foton, dakle to je novi foton, koji putuje dalje. Nakon jedno milijardu upijanja i otpustanja fotona kroz razne atome, on stize i do naseg oka. U svim tim procesima on je, logicno, zakasnio. Dakle - putovao je duze nego da je putovao pravolinijski kroz cist vakuum. Gomila tih fotona cine svetlost koju mi vidimo. Ono sto je bitno, to je da na celom tom putu fotoni putuju BRZINOM SVETLOSTI CAK I KROZ VAZDUH - U ONIM TRENUCIMA KADA SE KRECU IZMEDJU DVA ATOMA - poslednjeg koji ih je emitovao i sledeceg koji ce ih upiti.
Brzina svetlosti koja se definise za pojedine sredine, nije nikakva brzina fotona, dakle, vec jednostavno zavisi od vrste materijala, koliko je materija gusta, tip atoma, itd... Svetlost koju mi vidimo, dakle, nije foton koji je dosao netaknut sa sunca, vec foton koji je ko zna koliko milijardi puta nestao i ponovo se rodio u vazduhu. Isto vazi i za sve ostale sredine.
I naravno, kada se materija zgusne na tih 0,000000000001 Kelvina, logicno je da foton mnogo cesce udari u neki atom nego u normalnoj materiji. Pri takvoj temperaturi, foton prakticno cim krene kroz medjuatomski prostor, odmah naidje na atom koji ga apsorbuje i tu gubi vreme dok se iskobelja.
To sve, naravno, nema veze sa kvarkovima, bozonima, i slicno... jednostavno i jasno... eto...
I jos nesto.... foton nema masu, foton je ENERGIJA. To sto ga privlaci gravitaciona sila, to se nama samo cini, ustvari gravitaciono polje ZAKRIVLJUJE prostor (pravilno bi bilo da kazem vreme-prostor, ali ajde) oko sebe. Foton se krece pravolinijski, a to sto je ta prava linija zakrivljena nije njegov problem. On se u nekim modelima predstavlja kao cestica, ali samo zato da bi se nesto lakse izracunalo/napravilo da radi itd...
pozdrav :)