Slažem se a onim što kaže kolega Voodoo_master da se kod nas konstruisanje u većini firmi svodi na puko precrtavanje. Kod nas je spona između nauke i prakse nikakva, pa je prava sreća ili lutrija pronaći posao koji je INŽENJERSKI u pravom smislu. Ja sam imao tu sreću da radim u firmi koja se primarno bavila tehnologijom plastičnosti i to dubokim izvlačenjem. U toj firmi sam radio oko 2g. pa sam mijenjao još 2 firme u kratkom periodu dok se nisam zaposlio u petrohemiji, tačnije u naftnoj industriji. Ja se trudim da dok radim učim, i zaista sa svakim novim poslom naučim nešto novo. Područje je obimno, od procesne tehnike i termotehnike, energetike, proizvodnog mašinstva, metalurgije, hemije, pa čak i biologije i ekologije, ali naravno, moje područje rada je proizvodno mašinstvo, mašinski elementi i konstrukcije od čistog lista papira, dakle od postavke problema, idejnog rješenja, proračuna, skica, pa do pravljenja 3D modela i tehničke dokumentacije. Naravno, tu je i kontrola i praćenje ponašanja elemenata u radu i eksploataciji. Ali ne namjeravam tu stati, imam planove, i mislim da ih svi trebamo imati. E sad, što kaže kolega, kad dođu djeca sve se mijenja, OK, slažem se, ali jednostavno ne može se sjediti kod kuće i čekati POSAO NA NOGE, ljudi rade na naftnim platformama u Africi i Aziji, na okeanima, a evo i jedan čist primjer, moj rođak, koji je inače mašinski tehničar, otišao je u Njemačku prije 10 dana a kod kuće mu ostala žena i dvije kćerke od po 3g i 1g. Otišao je ne zato što voli nego da im obezbijedi bolji život. Posla ima, samo je do nas da li ga prihvatamo gdje jeste, da li smo spremni da se odreknemo nečeg, zarad nečeg drugog, U svakom slučaju, ipak, život je borba, odricanje i žrtvovanje za sebe i svoje bližnje a od nas samih zavisi kako ćemo to izvesti. I još nešto, što sam želio da kažem, jer je kolega mserifov rekao "naravno da prakse nemamo ali ko hoce da nauci ima internet moze da zamoli profesora ili asistenta za dodatno objasnjenje i jednostvano moze se nesto nauciti", ipak to nije dovoljno, mašinstvo je takva struka da se praksa ne može zaobići, naučiti se može i sa interneta, i sa predavanja, i sa vježbi, ali PRAKSE MORA BITI. Teorija i praksa jednostavno moraju ići zajedno. Ne može se odvojiti jedno od drugog kad je mašinstvo u pitanju. Ja lično stvarno volim da konstruišem, matematika, fizika, mehanika i crtanje su mi uvjek bili jača strana, ali isto tako volim i da siđem u pogon ili radionicu i da, zajedno sa majstorima, zvrnem rukave, rastavimo mašinu, poskidamo elemente koji su u kvaru, postavimo nove pa da vidimo kako radi. Znači teorija i praksa idu zajedno, bez toga se ne može. I bitno je ići naprijed, da uvjek imamo svježe ideje i MI MAŠINCI MORAMO DA SAMI TRAŽIMO SREDINU GDJE ĆEMO MOĆI TE IDEJE I REALIZOVATI. NE TREBA DA KLONEMO DUHOM, jer kao što kaže jedna poslovica "PORAZNO JE KAD U ŽIVOTU ČOVJEKA DUH KLONE PRIJE NEGO TIJELO", LJUDI SU RADOZNALA BIĆA, A MI MAŠINCI SMO DJECA MAŠTE, STALNO PRONALAZIMO NEKE IDEJE KOJE REALIZUJEMO KAKO BI NAM ŽIVOT BIO UGODNIJI, naravno, nailazimo i na prepreke, ali "OSNOVNI SMISAO ŽIVOTA NIJE DA NIKAD NE PADNEŠ, VEĆ DA USTANEŠ SVAKI PUTA KAD PADNEŠ". NE ŽELIM DA ME SE POGREŠNO SHVATI DA JA SAD TU DIJELIM NEKE LEKCIJE ILI DA SOLIM PAMET, SVI SMO MI LJUDI, I KOMPLESNA SMO BIĆA, A KAO TAKVI NAJTEŽE NAM JE DA SE DRŽIMO ONIH SAVJETA KOJE SAMI SEBI DAJEMO.
1. - Ovdje sam da naučim dobar KUNG-FU!!!
2. - Vi vidite stvari i pitate ZAŠTO? Ja sanjam o stvarima kojih prije nije bilo i pitam ZAŠTO NE?
3. - Centralno mjesto nije u sredini... već na vrhu!!!