Citat:
Dexic: Pa tangiraj se zato sto ste drugu pricu vrteli za Windows... ako pametno koristis browser, nema frke... ima ljudi koji i dalje koriste IE6, i nisu imali viruse niti antiviruse.
Nije stvar u tome da li se ti paziš na kakve ćeš sajtove da ideš ili ne. Većina ljudi koji svakodnevno pretražuju net će kad-tad da naleti na neki nebezbedan sajt, bez obzira koliko se oni pazili. Dešava se i da neko naleti na neki levi sajt dok traži neki ozbiljan čalanak o nečemu, a ne samo kad neko traži pirateriju.
Zbog toga ti ne možeš jednom prosečnom korisniku da kažeš da bi trebalo da "pametno koristi browser". To da neko bude siguran sa IE6 bi moglo da prođe ako neko radi u firmi gde povremeno otvaraju samo firmin sajt, ali teško da ćeš sa IE6 da budeš bezbedan ako ti normalno koristiš net.
Voyager tebi ne priča to, nego pokušava da ti kaže da čak i kad bi neko downloadovao taj malware i kliknuo na njega da ga pokrene, da taj malware ne bi mogao da napravi štetu ukoliko korisnik ne potvrdi svojom šifrom da bi to što je pokrenuo trebalo da dobije administratorske privilegije (što inače velika većina programa na OS X ne zahteva... izuzetak bi bili updateovi OS X-a, programi za održavanje sistema i slični) jer OS X u suprotnom ne bi dao privilegije nekom programu da dira sistemske stvari.
Evo, na primer, mojoj sestri se puno puta desilo da odnese USB memoriju na fakultet da iskopira nešto ili da odnese USB memoriju do kopirnice da joj otštampaju nešto i da tako pokupi svakakav malware, pa kad to kasnije uključi u svoj kompjuter, da se to samo instalira bez ikakvog upozorenja i bez njenog znanja da je pokupila nešto, a i njoj na Windows ta USB memorija izgleda "čisto" jer su ti razni virusi skriveni. Puno puta je i meni donosila nešto na USB memoriji, ali meni ništa od tog malwarea koji ona pokupi na fakultetu ili u kopirnici ne pređe na MacBook, a i ja na MacBooku mogu da ih vidim i da ih obrišem.
Znači, to je kao da te neko pita da ga ovlastiš da može da raspolaže tvojom imovinom u tvoje ime (znači, da može i tvoju kuću da proda ako hoće). Ljudi s kojima se držiš ti verovatno nikad ne bi tražili takva ovlašćenja, isto kao što ti ni većina programa za OS X neće tražiti neograničena ovlašćenja. Ako ti neko traži da odete do suda i da ga ovlastiš da raspolaže tvojom imovinom, to nikako ne trebalo da uradiš osim ako imaš veliko poverenje u tu osobu (na primer, ako ti je to rođeni brat ili rođena sestra ili neki ugledan advokat preko kojeg želiš da prodaš svoju imovinu), a isto tako administratorske privilegije ne bi trebalo davati nekim levim programima.
Za razliku od Windowsa i Linuxa, velika većina programa na OS X ne traži bilo kakve administratorske privilegije pri instalaciji (ustvari, na Mac OS X se velika većina programa i ne instalira, nego se samo iskopira na hard disk i koristi), tako da nije normalno da, na primer, jedan video player ili browser traži korisniku šifru da bi kao uradio nešto. Zato bi korisnici trebalo da budu oprezni kojem programu daju administratorske privilegije, a neka prosečna domaćica uopšte nema potrebe da ih daje nekom programu koji nije preuzet sa Appleovog sajta.