Licno spadam da smatram u realiste, ne u nadrealiste.
Pre dve nedelje sam prisustvovala prelazak muslimana, decka iz Irana u pravoslavlje. Odabrao je ime Serafim, po jednom od andjela. Nemica se krstila u nasoj Crkvi i krstila dete. Još jedna Nemica presla u islam. To se dogadja svakodnevno, svim nacijama i religijama na svetu. To ne znaci da ona nece biti Nemica nego menja ono sto joj se ne svidja ili iz nekih drugih pobuda. Ili da ce ovaj manje biti Iranac jer je primio drugu veru. Ali ono sto mi je posebno facinatno kako mi gledamo na to u Srbiji. Koliko netoleranciije.
Ja sam to sto sam, ok. Ponosim se time.
Krstim se sa tri prsta, postujem tudje, postujuci svoje.
Ziveci u jednoj multikulturalnoj sredini shvatila sam sta znaci sloboda i tolerancija. I apsolutno se ne slazem da nema slobode u DE. Imam svu slobodu sveta, ne robujem sistemu. NI prividno. Postuje se sve, demokratija u svim sferama drustva, sloboda govora i sl. Ko to nije doziveo bolje je da cuti. Da ne pomisli neko da na Zapadu samo cekaju da ti stave lisice na ruke. To nije tacno. Svako moze da uspe ako se preziva na IC. Samo treba u glavi da rascisti zasto ej dosao i kako da to napravi!!!!
Do sada nisam imala neprijatnosti koja je vezana za moje prezime, jako lepo sam prihvacena, pronasla sam svoj mir.
Ti ljudi vide da ja nisam dosla iz mocvare ili sume, kad lepo razgovaram sa njima na njihovom jeziku. To njima prija, odmah dizu nivo komunikacije na visi stepen i zato postujem to sto su me primili. Naslusala sam se svakakvih prica i tragedija ali ja smatram da vredim vise i da sma otisla jer moja zemlja nije mogla da mi ponudi takve uslove zivota. Da li cu se vratiti ne znam, za narednih 10 god. ne planiram nista po tom pitanju. Ne znam sta nosi dan a sta noc.
Doduse, nemam kuglu i ne "Javlja mi se".
Ne perem posudje, ali ne bih se toga stidela da sam to odabrala.
I svaki posten posao je posten posao. Uostalom, mi spadamo u manjinu, bar pricam za DE podatak, koja najmanje cuci na socijali. Radimo svakojake poslove i vazimo za dobru radnu snagu. Cisto da znate cime baratate.
A kad se ti isti ljudi vrate dole i taman pomisle da su dosli da uzivaju, krece najzda patriota i zavisti da prsti na sve strane. Bivaju odbaceni u sopstvenoj zemlji. Sramota!
Tacno je da se covek nikad ne moze osecati kao domacin u stranoj zemlji ali moze lepo ziveti sa tim. To je licni izbor. Izdrzi se sve zarad viseg cilja.
Ali je tragicno kada ga u rodjenoj zemlji pljuju i ponizavaju.
I kako spadam u realiste, nikada neću žmuriti pred činjenicama koje su se dogodile, kojima sam
licno svedočila. Kroz zivot sam se susrela sa mnostvom ljudi. Takav mi horoskop sta li je, posao mozda, da susrecem razne fele ljudi. I tamo i ovde.
I zato ne mogu da prihvatim da se srpstvo povezuje sa geografskom tačkom.
Uostalom toliko naših velikih imena se školovalo i otišlo u inostranstvo. Od Pupina i Tesle, preko Vuka Karadžića i Goethea lalalla.
Citat:
IvanVTI:iskreno da li je neko veći Srbin ne gleda se po tome da li će taj neko da ode odavde, već da li voli ono što jeste ili ne. Ili vidiš sebe kada se pogledaš u ogledalo ili vidiš nekog ko želiš da budeš... to je izdaja samog sebe. budi ono što jesi i samo teži tome da budeš bolji i najbolji, ne teži da budeš neko drugi jer to nikada nećeš moći i na kraju ćeš umreti razočaran i depresivan jer to nisi postao. takvi ljudi postaju hejteri i pljuvači, jer ne vide da su sami krivi jer celog života pokušavaju da budu neko drugi. imati zdravu ambiciju je da radiš i budeš najbolji u tome, meni su takve ambicije donele posao napolju, a ne mržnja i pljuvanje po sopstvenoj zemlji.
Ja kad se pogledam u ogledalu, kažem sebi: Ruska, lepotice!
:))))))))))))
Ne brini ti za tudji odraz u ogledalu, bavi se svojim. Svako na kraju krajeva, sebi polaze racune jer je odgovoran za sebe is voje postupke.
Citat:
IvanVTI:I profin, iako shvatam šta želiš da kažeš moram da te ispravim, od dedovine se i te kako živi, pogotovo ako deda ostavi hektare zemlje na dobrom mestu :)
Ok, jeste to tako. Da nema skrivene poruke sve bi bilo u redu. Ako sam te dobro razumela, ti me ispravi.
Ja bre volim i mog dedu i njegovog oca Solunca, u mojoj se kuci cuva ordenje i zasluge iz Balkanskih ratova! To ne znaci da ja ne volim moju zemlju i dedovinu ako govorim istinu.
************************
Stvarno smarate zesce sa tim antipatriotskim pricama.
I za kraj kao odgovor na ovo, citiracu jednog genija:
Čovek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mesto, čovek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvesnošću koja ga čeka. Promena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smešiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože menjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.’
Meša Selimović, “Derviš i smrt”
Lektira za srednju školu. ;)