synthetica nezaposlena Subotica - Vienna
Član broj: 311350 Poruke: 7 *.tippnet.rs.
|
Pozdrav svima.
Ja sam jedna od onih koja je završila famozni kurs u Centru za edukaciju u Subotici, sertifikat nisam dobila. Nikako da ih kontaktiram i pitam kada će se to desiti, no ne znam ni da li mi je potreban.
Kurs je sasvim ok za nekog ko ima osnove, pa mu posluži za unapređivanje vokabulara, te da se upozna sa primerima mogućih pitanja na intervjuu prilikom predaje dokumenata. Sa mnom u grupi je bio momak bez ikakvog znanja i on za tih 5 nedelja nije uopšte napredovao, pa mislim da bi za ljude poput njega to bili uzalud potrošeni novac i vreme. Bilo bi bolje uložiti u neku ozbiljniju obuku.
Što se tiče predaje dokumenata, to sam uradila sredinom oktobra u mestu Kelebia. Službenica je bila vrlo prijatna i govorila je polako. Pitala me je šta sam po struci, da li sam zaposlena, udata, imam li dece, brata ili sestru, da li su mi roditelji živi i čime se bave, po kom osnovu tražim državljanstvo i zbog čega želim da postanem državljanka Mađarske. Na svako pitanje sam odgovarala vrlo kratko. Iako mnogo toga razumem, teško govorim, no njima je, očito, bitnije da ih razumeš.
Zakletva je zakazana za 12. februar, a to je nešto malo manje od 4 meseca čekanja.
To jutro sam tamo srela dve poznanice koje su prethodno aplicirale u subotičkom konzulatu, ali su bile odbijene zbog toga što slabo govore mađarski. U Mađarskoj nisu imale nikakvih problema, pošto su prethodno napamet naučile odgovore na moguća pitanja koja bi im službenica postavila.
Drugi poznanik je predao papire u Davodu u Mađarskoj gde ga uopšte nisu propitivali, već je on samo izdeklamovao, kao pesmicu, sve o sebi. I on vrlo slabo koristi mađarski jezik.
Izgleda da su u mađarskoj zaista blaži po pitanju provere jezika, no to ne znači da će zeleno svetlo dobiti i oni koji ga uopšte ne govore. Takav primer je gore pomenuti dečko sa kursa koji je odbijen i u Subotici i u Mađarskoj.
Na prethodnim stranama su pominjani slučajevi gde je ljudima na samoj zakletvi bilo rečeno da se vrate kada bolje nauče jezik. Poznajem čoveka koji je svoja dokumenta predao u Mađarskoj krajem proleća prošle godine, da bi ga krajem decembra pozvali iz subotičkog konzulata da tamo dođe na zakletvu. Tu su ga službenice izrešetale pitanjima, pa kada su uvidele da ne govori dobro, pozvale su konzulicu koja ga je takođe propitala, da bi mu na kraju rekle da se vrati za mesec dana i da za to vreme još malo uči. Kada se vratio nakon mesec dana, bili su vrlo neprijatni prema njemu, te su ga opet propitivali, više nego druge (između ostalog su ga pitali i ko je Petefi Šandor, a na koncu je morao da im prevede deo zakletve na srpski). Na jadvite jade su ga pustili. Ne znam čemu sve to iživljavanje.
Proveru iz Budimpešte nisam imala, no za svaki slučaj sam ostavila mamin broj telefona, pošto ona govori mađarski gotovo kao maternji. Poziv na zakletvu sam dobila mejlom.
|