Naime, radi se o upotrebi jevtine kineske imitacije japanskih Sanwa, analognih multimetara sa kazaljkom.
Sprava izgleda ovako:(fotka ispod)
Skala na spravi izgleda ovako: (fotka ispod)
Ima ih pod raznim imenima i u više varijacija, ali ono što je bitno je da se kupuje onaj koji ima 3V i 9V napajanja za ommetar.
Najlakše se nalazi po kineskim prodavnicama i "buvljim" pijacama.
Radi se o najlošijem kvalitetu analognog instrumenta, kom bi se moglo pronaći bezbroj mana.
No, obzirom da košta svega 5-6 eura (tipično dva pakla cigareta), to mu nekako dođe jedna fina i korisna prednost za upotrebu u one svrhe koje se teško mogu imitirati neuporedivo skupljim digitalnim multimetrima.
Na kraju krajeva, toliko je jevtin da ga mogu priuštiti i najsiromašniji majstori, a ako nam padne na beton ili gurnemo pipke u pogrešnu rupu pa ga spalimo, neće nam preterano biti žao (uvek ih imam bar dva-tri na lageru :-).
Mane:
-loša tačnost,
-nebezbedan rad sa višim naponima od 200V pri vlažnim uslovima,
-loša pneumatska kočnica na skali (verovatno je i nema za razliku od kvalitetnih),
-pipci nikakvog kvaliteta,
-potenciometar za nulovanje omskog opsega takođe nikakvog kvaliteta,
-sam sistem sa kazaljkom osetljiv na položaj,
-loša ležišta baterija i tako dalje, i tako dalje...
Za taj novac se ne može bolje ni očekivati.
Prednosti:
-velika struja na omskom opsegu: R x 1 150mA, R x 10 15mA, R x 100 1,5mA i R x 1000 150uA,
-napajanje ommetra sa 3V (R x 1, 10, 100 i 1000) ili 12V i oko 120-150uA respektivno (na R x 10.000),
-na omskom opsegu tri skale na raspolaganju: omska, za pad napona na komponenti prilikom merenja otpora, i za struju ommetra,
-izuzetno niska cena instrumenta.
-----------------------------------
Prvo što uradim je da kad kupim jedan takav, stavim mu odlične pipke od nekog drugog instrumenta, naprskam potenciometar, nategnem ležišta baterija i opremim ga sa dve alkalne baterije od 1.5V veličine LR6 i jednom alkalnom od 9V.
To je u principu investicija koja je dva-tri puta skuplja od samog instrumenta :-), ali onda ćemo se poštedeti prekidanja za vreme merenja i to će biti pristojno upotrebljiva naprava.
Apsolutno ga nikad ne koristim za merenje napona preko 200V(AC i DC) jer zna da probije unutra zbog premalih rastojanja i osetljivosti na vlagu.
Moja upotreba takvog se svodi isključivo u svrhu ommetra ili možda promenljivog otpornika.
---------------------------
Kod većine "kazaljkaša" + pol ommetra je na crnoj pipalici, odnosno na "-com" priključku, pa je tako i na ovom, i o tome treba voditi računa kod upotrebe da se ne bi grešilo sa smerom diodnih barijera.
Neiskusni ili oni koji su se previše navikli na digitalne multimetre treba odmah crvenu pipalicu da stave na -com kad mere ommetrom.
Kako meriti:
Diode i diodne deonice drugih poluprovodnika:
- na R x 1(150mA max) izmeriti diodu u direktnom smeru. Omska vrednost ne treba da nas zanima, jer ne znači apsolutno ništa, već čitamo inverznu naponsku skalu od 3-0V i sagledavamo pad napona na PN spoju.
Istovremeno na skali ispod vidimo i struju koja trenutno teče kroz diodu (skala od 0-15, naravno čita se x 10 za opseg od 150 mogućih mA).
Na primer evo nekih veličina (na sobnoj temperaturi):
Mrežne Si diode:
-1N4007, oko 0.8V @ oko 110mA,
-1N5408, oko 0.75V @ oko 115mA,
-P600M, oko 0.75V @ oko 115mA,
-jedna deonica greca MB5010 (50A 1000V), oko 0.75V @ 115mA,
Ultrabrze i brze diode:
-1N4148, oko 1.05V @ oko 100mA na R x 1, oko 0.8V @ oko 11mA na R x 10,
-UF4007, oko 1.05V @ oko 100mA,
-FUF5408, oko 0.8V @ oko 110mA,
-BUW29-200, oko 0.65V @ oko 120mA,
-DSEI 12-12, oko 1.2V @ oko 90mA,
-DSEI 60-12A, oko 1V @ oko 100mA,
-SF3006PT, oko 0.65V @ oko 120mA,
-SF3008PT, oko 0.7V @ oko 115mA,
-DSEI 2 x 121-02A, oko 0.55V @ oko 125mA,
-DR61-200-12-1, oko 0.55V @ oko 125mA
Šotki:
-BAT43, oko 0.8V @ oko 110mA, oko 0.45V @ oko 13mA na R x 10
-1N5822, oko 0.3V @ oko 135mA,
-MBR4060PT, oko 0.3V @ 135mA
Deonice B-E i B-C raznih tranzistora:
-BC546B, B-E oko 1V @ oko 100mA isto i za C-B, oko 0.9V spojeni BC prema E,
-BD243C, B-E oko 0.8V @ oko 0.85V B-C i oko 0.7V spojeni BC prema E,
-TIP122 (darlington), B-E oko 1.55V @ oko 70mA, B-C oko 0.9V @ oko 105mA, kontradioda E-C oko 0.8V i 1.35V spojeni CB prema E,
I tako dalje, i tako dalje...
Naime, uz malo iskustva sa ispravnim komponentama, veoma je lako kasnije donositi zaključke oko korespodentnosti pada napona prema veličini kućišta i vrsti diode/tranzistora.
Tiristori:
Kod onih maleckih poput BRX4x ili BT149D i slično tome, obično nema otpornika između G i K i takođe treba biti oprezan oko struje gejta jer je discipacija gejta reda 100mW.
Dakle, preporuka je preći na opseg R x 10 (15mA) i meriti.
Izmeri se prvo deonica G-K, potom se stavi + pipak na A, - pipak na K, i nečim na kratko dodirnuti A i G međusobno.
Tiristor će zalečovati u provodno stanje (ako je ispravan naravno) i ostaće u tom stanju sve dok ne odspojimo pipke sa A i K.
Kod većih tiristora se po pravilu nalazi interni otpornik između G i K i merimo na R x 1 (150mA) menjajući polaritet.
Inverznom polarizacijom pipaka saznaćemo koliki je otpor između G i K, direktno pad napona na G-K deonici.
U latch stanje ga dovodimo kratkim dodirom između A i G dok su pipci na A-K, isto kao i kod maleckih.
Dovoljno je da rukom ugrejemo i veoma snažne SCR poput na primer "paštete" SKT 491/12 i zalečovaće uspešno sa našim "kinezićem".
Trijaci povelike snage poput BTA41 nisu ni najmanji problem, zalečovaće uspešno u oba kvadranta (sa oba polariteta) dodirom između A2 i G, dok su pipci između A2 i A1 sa bilo koji polaritetom. Oni manji će još lakše.
Da ne bih sad merio i pravio tabele, pametnom je dosta reći da se ispravnim komponentama stekne neko iskustvo, pa potom naoružani tim iskustvom ćemo lako meriti.
Mosfeti i IGBT:
Mosfeti snage po pravilu imaju kontradiodu, i ona se meri tako (bez obzira kojim tipom instrumenta) što se PRVO prstima dodirnu odjednom G i S(E) i tako isprazni moguć zaostali naboj gejta (koji može kod dobrih komponenti biti prisutan i po dva dana u suvoj atmosferi).
To se radi zato da nas mosfet ne bi "slagao" o svojoj neispravnosti, jer ako gejt poseduje dovoljan naboj, mosfet će "cureti" u oba smera a IGBT makar u jednom, zavisno od toga da li ima kontradiodu.
Dakle, PRVO se isprazni naboj gejta, potom meri između radnih elektroda u oba smera. Tako ćemo saznati da li postoji kontradioda i da li je probijena komponenta. Merenje ponoviti i sa opsegom R x 10.000 jer tako možemo utvrditi i najmanja curenja.
I mosfet i IGBT ne smeju provoditi u direktnom smeru (+ na D ili C, - na S ili E) ako su ispravni i ako nema naboja na gejtu, čak i na opsegu R x 10.000.
Kako testirati da li komponenta korektno radi i da li je mosfet ili IGBT u pitanju.
Lako. Stavi se na R x 10.000 i tako imamo 12V između pipaka. + pipak na G, minus na S ili E respektivno, bez dodirivanja komponente prstima.
Tako se napuni naboj od 12V na gejtu komponente. Dotična komponenta, ako je ne dodirujemo prstima ili ne izlažemo plamenu ili jonizacionim zračenjima, ostaće u provodnom stanju satima ili možda danima.
Sada imamo pravo (opet vodeći računa da prstima ne dirmo G i S(E)) da merimo Rds_on ili Vce_sat respektivno.
Mosfet će u provodnom stanju imati jednaku otpornost u oba smera i ona će biti tipičan Rds_on, i to se može lako izračunati preciznim merenjem Uds eksternim digitalnim voltmetrom (ako nas precizno zanima) pri datoj struji Id koju čitamo na "kineziću".
Ukoliko nas samo orijentraciono zanima Rds_on, onda je dovoljno očitavanje sa kazaljkaša.
Kod IGBT pad napona može biti različit za različite polaritete pipaka i u kontra smeru je tipičan pad na diodi (ako ima kontradiodu), u direktnom tipičan Uce_sat pri datoj struji ommetra. U svakom slučaju veći od pada napona mosfeta koji ima Rds_on manji od 1 ohm.
Sada sledi test isključenja komponente i test mogućeg curenja D-S ili C-E deonice.
Sa još uvek napunjenim gejtom od malopre, stavimo na R x 10.000 i + pipak na D(C), - pipak na S(E), potpom lagano dodirnemo G i S(E) prstima.
Naboj gejta će se isprazniti kroz prste, a komponenta doći u zakočeno stanje pri čemu će ommetar otići ka beskonačnom otporu (open circuit). Naravno ako je komponenta ispravna.
Kratak trzaj kazaljke pri punjenju gejta kako je malopre pomenuto, reći će nam nešto o kapacitivnosti G-S(E).
LED:
Test je krajnje jednostavan. Direktno polarišemo LED i menjanjem opsega R x 1, R x 10, itd. menjamo struju LED, koja inače treba stalno da svetli, intenzitetom koji zavisi od struje ommetra.
Naravno na skali od 3-0V se vidi pad napona konkretne LED pri struji koja se takođe očitava na skali neposredno iznad...
Otpokaplerske LED se takođe mogu pobuditi. Ni jednom OC ni malo ne smeta 20mA na LED, a ako kratko traje onda ni preko 50mA.
Tako neki OC "kinezićem" možemo dovesti u aktivno stanje bez problema na opsezima R x 1 i R x 10.
Primari većih transformatora:
Kod transformatora snage iznad 100VA, primari po pravilu imaju induktivitet reda Henrija.
Merenjem na R x 1, struja sa otvorenim sekundarima narasta polako i na vrlo prepoznatljiv specifičan način (otklon kazaljke u vremenu).
Da bi se lepo video taj način potrebno je merenje primara izvršiti više puta, svaki put sa drugačijim polaritetom ommetra.
-Kod ispravnog trafoa, posle prvog merenja pa na dalje, struja polako narasta u približno prvoj trećini hoda skale, potom brže ka konačnom položaju koji pokazuje R_prim.
-Kod neispravnog trafoa (kratak spoj negde, ili parcijalan kratak spoj), struja tipično prvo narasta brzo, potom polako u poslednjoj otprilike trećini hoda skale.
Kondenzatori:
Na opsegu R x 10.000 (12V) vide se i najmanja "curenja" na primer problematičnih keramičkih kondenzatora.
Kinezić će na tom osegu moći da isporuči oko 120-150uA max.
To je inače dosta korisno kod brze orijentacione procene kapaciteta nekog kondenzatora na osnovu trzaja kazaljke (koji obavezno treba prethodno isprazniti iz poznatih razloga :-).
Merenje se vrši više puta sa promenom polariteta.
-------------------------------------------------
Sve u svemu, takva jevtina kineska imitacija "Sanwa" (nie plagijat jer se zovu Sunwa ili možda Samwa :-) je jedna beskrajno korisna naprava za neverovatno malu cenu instrumenta.
Svašta se može njim ispitati i veoma ga rado koristim kao neki pomoćni strujni izvor, naponski izvor, promenljivi otpornik (menjanjem naponskog opsega koji je tipično 20K/V), i tako dalje i tako dalje.
Toliko korisna napravica da ne bih išao na spavanje bez jedne takve :-)
Srdačan pozdrav svima,
Macola
P.S.
Naravno zaboravih da napomenem da je najbolje meriti poluprovodnike u zapornom smeru na opsegu R x 10.000.
Ujedno se mogu očitati i vrednosti zenerica od 1.4V pa do nekih 12V.
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 30.11.2015. u 23:24 GMT+1]