Evo preliminarnih numrezultata dobijenih numeričkom metodom.(Detaljan opis računa napraviću kasnije)
1) Kružnicu na 100 km iznad tla.Putanja modula upada drugom kosmičkom brzinom i siječe je pod blagim uglom od 4 stepena.Račun kaže da će najniža tačka tetive biti na 84.2 km.Kosmonauti jedva osjete povišenu gravitaciju a modul proljeće kroz jonosferu kao pas kroz rosu i sa jedva malo umanjenom brzinom odlati ko zna koliko daleko.
2) Na 90 km takođe sistem psa i rose.
3) Smanjim drastično kružnicu na 60 km iznad mora.Sad tetiva ide 44 km iznad tla.Modul će već prije dolaska do polovišta tetive imati ubrzanje preko 16g.Ne valja.
4) Probam na 70 km i dobijem da će nakon 62 sekunde i pređenih 646 km ubrzanje imati maksimim od 114 m/s^2.V solidno pada pa će na najmanjoj visini biti 6.76 m/s,a nakon 256 sekundi i pređenih 1540 km ,čak3.9.
Mrdao sam još malo oko ovog naizged najpovoljnijeg ulaza,pa kad napravim opis računa zakačiću tabelaran prikaz.
Izgleda da mora biti ili nedovoljno smanjenje druge kosmičke brzine ili ubitačna sila kočenja.
Zvanično saopštenje kaže da su ovaj problem riješili naginjanjem napadne površine modula za 60 stepeni te dobili silu uzgona.Tada ispočetka trajektorija ide ispod tetive,a kad sile otpora narastu uzgon podiže modul iznad tetive u spasonosne razrijeđene slojeve.(Skoro kao Šatl). Problem je što u tim uslovima konzerva ima pred sobom užarenu loptu plazme.Posada je u nesvijesti,a oni sa zemlje gube svaku radio vezu na nekoliko minuta.A i šta bi mogli sračunati kad se radilo sa šiberom i log tablicama.Dakle spas je bio u unaprijed dobro osmišljenom auto pilotu sa mehaničkim žiroskopom i analognim povratnim vezama.
________________________________
Najbolja kritika formule za Sagnac effect:
https://www.omicsonline.org/op...090-0902-1000189.php?aid=78500
OK evo prave formule:P=2wft^2 [period]