B3R1:
Citat:
Living Light:
Nemoj da juriš papire, juri ZNANJE!
Ako imaš znanje, --Otvaraš sva vrata!
Tacno tako! Znanje, a ne zvanje! Nikada nemoj da se oslonis samo na ono sto se uci na fakultetu, sta god studirao. Programiranje se ne uci samo iz knjiga, vec se vezba, vezba, vezba ... i ne cita se tu samo literatura koju profesor i asistent preporuce, vec se samostalno istrazuje, cacka, proba.
I jos jedan savet - batali ocene, uci ono sto te zanima, ono sto te ne zanima ili vidis da je smor - nauci za 6 i vozi dalje. Ignorisi roditelje, sredinu i strebere koji ponistavaju devetke (bilo je takvih medju mojim kolegama ... da im to barem nesto u zivotu danas znaci, nego ...). Nadji sam motivaciju i svoj kutak koji te zanima. Najgore prolaze oni koji za vreme studija govore:
- Ucim programiranje jer su tu pare (nisu, sine, nisu ... pare su u bankarstvu, berzama, nekretninama, medicini ... mi smo šoder-klasa svuda u svetu).
- Sta je od ovga potrebno za ispit?
- Taj problem se ne moze drugacije resiti jer je tako rekao profesor.
- Samo treba uciti, a drzava ce se pobrinuti za ostalo ...
- Nije me briga sta radim, sve dok to donosi pare.
Kada biras seminarske, diplomske, zavrsne projekte i tome slicno - biraj nesto sto je aktuelno u struci, sto je prilicno komplikovano i sto ti moze da posluzi kao dobra referenca za posao. Ne biraj neke laganice, po principu: ma samo da to otkacim i steknem diplomu, a posle cu lako. Neces lako! I nikoga nije briga za tvoju diplomu, osim tvojih roditelja, jer oni imaju neka prastara shvatanja koja odavno ne piju vodu. Shvati to!
Takvi se kasnije pretvore u hronicne mrzitelje svojih poslova i one koji samo jurcaju za ogromnim parama i vicu "nikad mi nije dosta" ... a u ovom poslu to ti je recept za burnout.