Citat:
nkrgovic:
Problem je da dok neko od diplome fakulteta dodje do mesta gde mu treba neko takvo, specificno znanje - on ga, po pravilu, zaboravi. I onda mora ponovo da ga uci - da se potseti. Ja sad, posle nekih 20 godina od kako sam poceo da radim, vadim knjige i pregledavam ih - jer sad mi treba neko duboko domensko i teoretsko znanje o projektovanju sistema. Sad sam na mestu u karijeri gde to ima primenu. Niko normalan nece da da nekome ko je tek zavrsio skolu da projektuje bilo sta. :)
Tu postoji jedan dodatni problem.
Teorijski je lako podsetiti se necega sto si vec ucio, ali tu vaze sledecih 5 kriterijuma:
1. Da se to nesto nije previse promenilo od vremena kada si ga ucio.
2. Da od vremena kada si to ucio nije proslo previse vremena .
3. Da od tog vremena nisi radio samo jednu stvar, nego si malo svrljao/svastario
4. Da to nesto ne zahteva neka predznanja koja si takodje zaboravio.
5. Da nisi bacio/prodao knjige/sveske sa studija.
Kriterijum #1 je tesko zadovoljiti, jer - kao sto sam vec to rekao u onoj prici sa kruznicom znanja, taj spoljni, crni krug se stalno siri, poput kosmosa. Svaka oblast napreduje za sebe, samo neke ne prevelikom brzinom. Konkretan primer - onaj ko je kod cuvenog Tomice ucio TV tehniku pre 40 godina bubacio je napamet PAL, SECAM i NTSC ... Danas to moze da komotno preskoci, odnosno da procita na Vikipediji ako mu treba kao neka osnova i odmah startuje sa MPEG2 - koderima, dekoderima, transkoderima ... i da usput savlada TCP/IP, pogotovo HTTP, jer ce mu zatrebati. A onda ide upgrade - RTMP, RTSP, HLS, SmoothStreaming, DASH ... znaci, podsecanje ne fercera bas uvek. A neke tehnologije se danas oslanjaju vise na IT nego na klasicnu elektroniku. Televizija je tu sjajan primer.
Nasuprot tome, tehnicka akustika se nije previse promenila. Ljudi koji projektuju tonska studija i rade akusticku obradu prostora i dan danas koriste
Husnijinu knjigu napisanu pre 50 godina. A Husnije nema vec par godina medju nama, bavi se verovatno nekom nebeskom akustikom ... Istina, doziveo je 92, lepo se naziveo ...
Ovo pod #3 - imas ljude koji rade par godina npr. neku elektroniku/kontrolere/hardver ... pa promene posao, gde ih sacekaju radio-komunikacije, antene, predajnici, prijemnici ... promene posao, gde ih sacekaju kamere, video-nadzor, kablovska tv ... itd. U svakom slucaju, sta god se menja, onoi su uvek u toku jer svrljaju s jednog mesta na drugo. Ali takvih nema previse. Uglavnom se svi zakopamo na jednoj stvari i ucimo to - poput onog crvenog siljka na slici koju sam postovao na ovoj temi ...
Pod #4 - se odnosi na one kojima, recimo, zatrebaju antene ili neka teska oblast poput EMC ... na zapadu za takve pozicije cesto traze doktorat i portfolio naucnih radova kao ulaznicu. Nije nemoguce, ako imas volje i zelje, ali zahteva trud, rad i vreme. Mozda cak i pauzu u poslu da bi imao dovoljno vremena za ucenje. Ali to ne ide lako kada imas porodicu koju treba izdrzavati. Nisi vise nezaposleni samac od 20 godina, pa da imas vremena da se akas s Demodovicem i njegovim integralima i diferencijalnim jednacinama. I da ti je gradivo matematike iz gimnazije sveze. A elektromanetika jos odozgo ima nable, rotore, divergencije ... Tu su u prednosti, recimo, srpski inzenjeri koji su zbog malih plata morali da drze privatne casove matisa klincima. Njima je to lakse. Nekima koji su odavno izasli iz te materije nije bas tako lako i potreban je dobar kondicioni trening da ponovo udje u sve to.
I da - pod #5 - zavrsis studije, vidis da u struci nema posla, pa se prekvalifikujes za neko programiranje, IT, projektni menadzment ... onda se napijes od muke i zaplaces sto si studirao 5-6, pa i 10 godina, da bi sada radio nesto sto FON-ovac ili Sega Megovac moze i bez tolike muke. Onda onako pijan polijes benzinom proklete knjizurine i uzmes sibicu ... E, a onda posle 30+ godina neko se seti da si ti "inzInjer", pa ti jedino preostaje - "sto nema u vuglu, ima u Guglu".