Pozdrav,
Dakle, RAW je i dalje smor, zahtevna stvar, sposobna da bez upozorenja potpuno hladnokrvno ubije u coveku volju za obradom i kacenjem fotki. Ipak, u pitanju je jedno nuzno zlo, pastorce bez koga se ne moze, pristiglo u miraz i bez njega nece dalje.
Poseban problem je koristenje RAW-a za onog ko jos uvek ne vlada osnovnim elementima u svakoj situaciji. Pimera radi, ja se u uslovima u kojima se ne snalazim najbolje, oslonim na jednu fotkicu u "automatskom rezimu" pa zatim iscitam podatke o njoj i onda koristim te iste postavke i u manuelnom podesavanju, odnosno, varijacije na temu. E tada Canon i Nikon ne daju RAW, samo JPG. Ponovo razocarenje kad sam istresao sadrzaj kartice na ekran, skroz dobre fotke ali nema RAW-a!
Srecom, Canon i Nikon nisu jedine dobre firme u foto-svetu, a Sony je prevazisao problem "sujete" i dozvolio RAW i u "automatskom rezimu postavki" :)
Idemo dalje jos jednom.....
Nekako sam uspeo da pokapiram RAW i uocim sta dobija covek za toliko dodatnog cimanja, nemam vise ni trunku dileme, i sada znam da su sva moja prethodna negiranja potrebe za RAW formatom bile posledice nepoznavanja gradiva. Slicno kao kad mrzis LCD/Plasmu samo zato sto je nemas, isto kao HD format na televizoru koji ne priznajes iz istih razloga (sto rece Storm - ono mozes komotno da fotkas na ekranu i da izgleda kao da si bio tamo).
Sada mi je ostalo jos samo da shvatim FF, konkretno 5D.
Ista meta, isto odstojanje, moram da vidim sta to moze 5D a da A700 ili D2 ne mogu. Za mene veliki problem.
Veliki problemi ma kako mala resenja imali, uglavnom iziskuju veliki trud da se dodje do tih resenja. Ne bih zamarao auditorijum svojim iskustvima i nacinima kako sam stigao do njih jer je konacno prevagnula FF prica nad APS-om posle dosta truda da uocim razliku.
Stalno se na mom gramofonu vrtela ploca sa refrenom: FF je ogromna kolicina detalja koje moze da zabelezi, FF su boje ali samo sa najboljim objektivima, FF je sirina koju nemas na APS-u, FF je ostra slika na 100% kropu....i tako sve ispocetka....a meni sve fotke su tu negde, kao na APS-u, mozda cak i slabije. I onda sam krenuo od pocetka, pa uz puno muke shvatio sustinu:
FF se obradjuje, ne ide bez toga. FF se obavezno puca u RAW-u i onda se tek od toga pravi fotka. FF ne donosi sa sobom instant softverska resenja koja izbacuju napola zavrsenu fotku kojoj uglavnom samo fali krop, kao sto to radi Sony A700, FF koristi fazu fotografisanja podjednako kao i fazu obrade. OK, shvatio i prihvatio. Zaista jeste tako i to bukvalno.
Dalje...FF se stvarno gleda na 100% uvecanju, APS tek ponekad, osim u rukama dobrih fotografa. Naprosto, drzi korak negde do 70% i na putu do 100% FF odnosi pobedu. Ne bas za grudi, ali ne ni za celu duzinu. Nesto izmedju, ali uzima zlato u finisu skoro uvek. Verujem da je tek kod pravih znalaca ta razlika itekako uocljiva.
5D je razocarenje zbog fantasticnog trazila. E kad bi mi fotke izlazile onako kako ih vidim kroz ono trazilo, resio bih se odmah svih ostalih aparata...ali nisu. Valjda ce biti, vezbacemo dalje.
Sirina je impozantna ali za dobar lanscape meni treba i stvarno sirok objektiv. 24mm je ekvivalent 18mm na A700 a na njoj standardno koristim 16mm. Oba imaju vinjete u gornjim coskovima, samo je A700 u prednosti zbog malko sireg podrucja a to na 5D necu nadoknaditi bez debelog placanja. To ne valja.
Sada zahtevam od 5D da taj nedostatak nadoknadi kvalitetom fotke koji bi morao biti iznad A700 u vecoj meri nego dok nisam spoznao probleme vezane za sirinu FF-a i objektive koji bi je pokrili. Vezbacemo, valjda ce jednom i uspeti. Vidim da drugima jeste uspelo....
Portret koji itekako mora da se vezba, ali u tome verujem u sebe i 5D :)
Losi svetlosni uslovi i namerno postavljena scena kao izazov za mene. Do neke mere je uspela, ali ovde treba da pokaze kolicinu detalja i u takvim vremenskim uslovima.
Do sada moj najtezi zadatak kome jos nisam odgovorio u meri u kojoj bih bio zadovoljan. Fotka je samo primer mog upoznavanja sa FF-om.
Hmm, da...i ovde ima necega...unutra ;)