Juce sam bio u Segedinu i uspeo sam da predam! Valjda!?
9dana nakon neuspesne predaje u Janosholmi, dodjem u Segedin i pravac, Londoni korut 15, gde se nalazi zgrada ”bah del-alfoldi regionalis igazgatosag” ali je ulaz iz ulice Kalvaria, jer se zgrada nalazi na cosku dveju ulica, 100m od TC arkad. Udjem unutra i portir me sprovede do automata sa brojevima i dao mi broj, a ja seo u cekaonicu. A oko mene tri arapkinje, crnac i grupa od par mladjih osoba, u pratnji nekog vodica za koje se ispostavilo da su nasi. Nisam dosao azil da trazim, rekoh u sebi.
Posle 5 minuta izlazi neki lik i kaze ovoj grupi, da ga je troje unakrsno ispitivalo i da cim je seo, usled treme, sav madjarski zaboravio. Posle 20 minuta dodje moj broj i ja udjem kod sluzbenice koja je bila sama i kao i u Janosholmi krene neka komunikacija, ja opet pola znao, pola onako, i posle 20-tak minuta ona kaze da mi je komunikacija ”onakva” I pozove vodica one grupe, mislim da se Valentin zove,(mozda je vodio grupu iz ”centra”) i kaze mu da mi prevede na srpski ono sto ima da mi kaze da bi bila uverena da sam je 100% razumeo. I ona kaze da mi pruza dve opcije, prvu, da jednostavno uzmem dokumente i da odem, kao da jednostavno, nikad nisam ni bio kod nje i drugu da predam dokumente, ali da u polju na sestoj strani za ocenu znanja jezika upise da se “ne snalazim najbolje u komunikaciji”. Ja se tu smorim, a ona ode kod neke koleginice da je nesto pita i ja se okrenem i neki momak koji je sedeo metar iza mene I takodje predavao zahtev, me pita kako ide, a ja mu kazem sta mi je rekla, a on kaze da predam jer ona “blefira” kad kaze da ce napisati da ne znam da pricam madjarski. Tu uzmem da razmisljam I odlucim da predam racunajuci da cu mozda kojim slucajem i proci, a ako ne, ta odbijenica ce stici za oko cetiri meseca i tada cu mozda bolje znati madjarski, a sa tom odbijenicom cu mozda zadobiti I neku dozu sazaljenja na buducim predajama. I tad tek pocinje cirkus. Biografija koju sam pisao nije bila napisana na A4 vec na papiru iz male sveske i dala mi je A4 papir, rekla da napisem naslov “eletrajz” i da prepisem sve sa moje biografije i nakon toga sam se smorio tako da je posle toga krenula da proucava visszahonositasi kerelem i pocela da otkriva gresku za greskom, kao i da za svaku gresku moram da nacrtam X preko pogresnog, a u istom nivou sa strane moram na praznom prostoru da napisem opet X i udarim potpis da bih potvrdio da sam ja to prepravljao i kad sam sve zavrsio, na sest strana koliko zahtev ima umesto 3,4 potpisa kako je normalno, ja sam imao oko 25. Moji roditelji nisu szerb vec yugoslav drzavljani, pa pored mesta rodjenja mog oca i mene pored belgrad mora da se napise i Beograd, pa je posle ustanovila da sam napisao yugoslav umesto yugosZlav, pa onda nisam ”nem hazas” vec “nőtlen”(to je vec moja greska), a kad se ima u vidu da sam zahtev kuci popunio crnom a tamo prepravljao plavom hemijskom, zahtev je bio sareniji od glave DJ Krmka. Pa onda mi dala neki formular, koji nemam pojma sta je, sa nekim poljima gde sam upisivao imena roditelja,datum njihovog vencanja, broj pasosa, adresu, datum kad mi je izdat pasos… I na kraju je uzela priznanicu, na dva lista, da popuni na njoj sta je preuzela i zahvalila mi se na dolasku. Cca 50minuta sam bio unutra!
Sto je najbitnije, rekla da ucim madjarski, gledam madjarske kanale, slusam madjarski radio, da se druzim sa prijateljima koji govore madjarski(na sta sam u sebi odgovorio da ja nemam ni prijatelje koji govore srpski), sto me je neodoljivo podsetilo na price o ranijim predajama u Segedinu, a polje gde se ocenjuje znanje madjarskog nije popunila, barem ne preda mnom. Mozda i jeste blefirala. Ko ce ga znati?!
Nebitno! Samo nek sam dokumentaciju izbacio iz kuce i bacio vruc krompir Budimpesti u ruke.
P.S. I da, mnogi pitaju da li su preci rodjeni po Banjaluci , Kninu, Prijedoru bili madjarski drzavljani, neka znaju da je sluzbenica ustala i otisla do jednog stola sa spiscima nekadasnjih gradova u madjarskoj da bi proverila da li je Vrsac bio u Madjarskoj, tako da……..
asdf