Citat:
Sleepwalkerbg:
P.S. Sto se tice onoga sto si pomenuo - apsolutno je tacno ono za primar - ako je trafo "cvrsto" spregnut (kao sto jeste) , ma koliko uzan impuls bio moze doci do problema koji smo opisali (provereno s' moje strane - bolelo je i mene i diode :( ).
Velike struje ce razviti izlazni buck, bez obzira na spregu trafoa, ili vrstu topologije primara.
U to spada i flyback kome se takodje "puni" jezgro potpuno isto kao kod buck.
Naime, onog momenta kada klamp napon (izlazni napon) bude manji od takvog da se cela povrsina impulsa vise ne moze "smestiti" u ostatak perioda (pauza), buck/flyback ulazi u CCM i struja u kalemu ce stepenasto rasti dok se ne uspostavi ravnoteza energija.
To je sustina mehanizma nastajanja velikih struja.
Buck/flyback se vec samostalno ponasaju poput transformatora, gde se pojavljuje prividni prenosni odnos diktiran odnosom ulaznog i klamp napona.
Primer:
Zamisli da konstrantnim impulsom napajas (nebitno kojom topologijom ispred, i nebitno kakvom spregom trafoa) neki kalem, koji se puni energijom pomocu tog impulsa.
Taj kalem npr. poseduje diodu koja ce isprazniti energiju kalema, tj. nastaviti tok sruje kroz kalem po prestanku impulsa (poput zamajne diode kod buck ili izlazne diod flyback-a).
Zamisli da je to bas tvoj izlazni buck iza nekog pretvaraca (moze biti i neki rezonantni sa "labavim" trafoom, kome je na primarnoj strani resen povratak viska iz elemenata primara, i takav moze imati izlazni buck).
Dakle, izlazni buck moras posmatrati kao potpuno autonomni sw. regulator kome je "neko" dopremio impuls na ulaz.
Zamisli takodje da imas idealan sinhroni ispravljac (bez Udf) umesto zamajne diode.
Sada sledi ovakav razvoj dogadjaja:
Ako je buck "snabdeven" konstantnim impulsom, gde ce uslovima potrosnje imati odredjen izlazni napon velicine 10V pri 10A (1 ohm potrosaca), i da se pri takvoj potrosnji nalazi na prelasku iz DCM u CCM, sledi da ce struja kroz kalem u impulsu narastai od nule do neke vrednosti, a u pauzi opadati od te vrednosti do nule.
Posto je kalem definitivno strujni izvor, ako smanjis otpor potrosaca napon na izlazu ce opasti na vrednost koju diktira trenutna struja i otpor potrosaca.
Novi klamp napon je velicina izlaznog napona. Izlazni elko ce se u svakom periodu ponasati kao naponski izvor i odredjuje nov klamp napon (njegova velicina je obicno takva da mu napon ne mozes bitno promeniti jednim periodom).
Sada se vec povrsina impulsa ne moze smestiti u prostor pauze (vreme * klamp napon) i struja kalema po zavrsetku pauze jos uvek tece i ima neku vrednost vecu od nule.
Ako ti je nova otpornost potrosaca npr. 0.25 ohm, izlazni napon ce biti 5V, a kroz otpor potrosnje ce teci 20A.
Primetices da smo ulazni impuls buck ostavili nepromenjenim.
Dakle, klamp napon je diktiran potrosacem, ako nema povratne veze.
Kod kratkog spoja je slucaj veoma los. Ako imas sinhronu idealnu diodu, struja ce dostici beskonacnu pri izlaznom naponu koji je jednak nuli. Ako pak imas realnu diodu, onda ce napon klampa imati vrednost Udf pri nekoj ogromnoj struji.
Da bi se ostvario energetski bilans "poslatog" impulsa povrsine 100W, sa Udf od 1V ti mora teci 100A kroz kalem.
Znam ja da ti to znas, i da je najveci deo ovog teksta tebi suvisan, ali znajuci da ima ljudi kojima ce biti dragocen, pisem ovo "romance".
------------------------------
Sada nastupa ono u cemu lezi "kvaka":
Struja izlaznog buck se preslikava na primar, pa bi se reklo da se bez problema moze procitati i sa strane primara izvrsiti prekostrujna zastita.
Tacno je to u nekoj meri.
Sklop koji ce vrsiti prekostrujnu zastitu ce smanjivati vreme impulsa, odrzavajuci energetski bilans na podnosljivoj velicini.
Jednog momenta ce morati da smanji impuls na toliko kratak da ce njegovo vreme uci u okvire trajanja "blank" perioda koji je namerno napravljen "slepim", jer strujna zastita ne bi trebalo da "vidi" parazitne kapacitativne struje.
E, na sirini impulsa koja udje u to vreme strujna zastita postaje "slepa", a kod kratkog spoja je na buck to jos uvek veca struja od normalne.
Problem je sve veci sto je veca razlika normalnog radnog napona i napona kratkog spoja, jer se impuls mora "skupiti" na sve nanju vrednost.
Donekle zastita sa primarne stane moze proci kod naprave ciji buck ima obicnu zamajnu diodu, a pri tom pravi normalne izlazne napone reda dva-tri volta. Onda je impuls za vreme kratkog spoja jos uvek dovoljno sirok i smanjice se na na velicinu siru od blank intervala, pa ce zastita ispuniti svoj zadatak.
Kada npr. imas normalan izlazni napon od recimo 24V, u kratkom spoju bi se impuls morao smanjitina vrednost od 1/24 prema prethodnoj (u klamp=Udf), a to je vec interval koji je u okviru blank vremena, zastita na primarnoj strani je "slepa" u tom vremenu, impuls ce zadrzati neku sirinu, a izlazni buck prekoraciti dozvoljenu struju.
Sa sinhronim ispravljanjem je slucaj sve gori sto je veci kvalitet sinhronog ispravljanja (paradoks, ali istinit :-).
Dobra metoda je posmatranje struje izlaznog buck, i na osnovu nje zastita izlaza, pri cemu treba da postoji i zastita na primarnoj strani u slucaju proboja ispravljackih dioda.
Tek to je potpuno resenje.
----------------------------
Nadam se da cu ovim detaljima dodatno iskristalisati sagledavanje ove pojave.
Veliki pozdrav!
P.S.
Postoji i jednostavna metoda koja se moze upotrebiti kod copera sa izlaznim buck, a koji uvek startuju u rasterecenom stanju: moze se nekim sklopicem posmatrati izlazni NAPON, pa ako je njegova velicina manja od neke zadate, onda optokaplerom ukinuti rad primarne strane i staviti je u start uslove. Tako se dobija klasicni "hickup".
Tom metodom su prekostrujno zasticeni oni mali i jevtini coperski aparatici za zavarivanje. Ako se dobro izvede to uspesno stiti.
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 07.04.2013. u 16:59 GMT+1]