Citat:
Bora Sonar:
3. Empatija, samilost, altruizam i skromnost su za slabiće.
Ovo je netačno.
Da bi se razumeo nastanak i smisao empatije treba shvatiti evoluciju.
Čovek (i sve društvene životinje) zavise od grupe, odnosno kroz nju postužu sve što mogu da postignu u životu. Čovek bez grupe je praktično katastrofalno nesposoban za život. Dakle, pomaganjem grupi pomažeš i sebi samome.
Međutim, tu ima jedan zajéb. Sebičnost i samoživost je u korist pojedinca, odnosno ukoliko si sebičan u grupi od koje zavisiš, prolaziš bolje nego oni koji nisu sebični (pod uslovom da te grupa ne odbaci).
I onda dolazi finale: Evolucija se zapravo bori protiv same sebe, jer na jednu stranu vuče ka povećanju empatije kako bi grupa bolje funkcionisala i bila uspešnija (a time i svaki pojedinac u njoj) a na drugu stranu vuče ka sebičnosti i samoživosti jer tako prolaziš bolje unutar same grupe. Ukoliko se u grupi pojavi epidemija sebičnosti onda propada cela grupa a sa njome i svi ti sebični pojedinci ma koliko jaki bili, a ukoliko u grupi nema sebičnih samoživih pojedinaca onda će grupa biti vrhunski uspešna pa će prvi sebični samoživi pojedinac koji se pojavi imati ogromnu prednost u odnosu na ostale empatične "slabiće" kako ti kažeš. Neće dugo ostati jedini pošto se ljudi kao i životinje prilagođavaju okolnostima i vrlo brzo može nastati epdidemija samoživosti i naravno propast grupe.
Zapravo dobitna kombinacija ne postoji, grupa i pojedinac balansiraju između empatije i samoživosti, evolucija je neprekidni balans.
Sve to otprilike važi i za korupciju. Isti efekti po pojedinca i po društvo.